Dear Diary

23:48

So..

Osobu za koju sam sama sebe uvijek smatrala, ispostavilo se da i nisam bas. Desavanja koja su se dogodila u prethodnih godinu dana, bila su za mene kao grom iz vedra neba. 
Ja, Asja, uvijek samostalna, nikad pretjerano vezana porodicu, jedva cekajuci da odem od kuce, zivim sama i budem u potpunosti sam svoj covjek.., odem.
 Evo me sad zivim sama, daleko 1180 km od mame, tate, brata, cijele porodice, prijatelja, svog grada, najdrazih ulica i svoje kuce, uvidjauci iz dana u dan da nisam ono sto sam mislila da jesam. Na pocetku je sve bilo super, kao ono o cemu sam mastala, ali sa prvim "nevoljama" samo sam zelila da mi je tu mama,tata, brat bilo ko, ko te voli bezuvjetno, kome sve mozes reci i ko je u svakom trenutku uz tebe. Well, porodica, prijatelji svi su oni daleko.A ja eto tu sjedim, razmisljams, skupljam sve u sebe i na kraju hocu da explodiram. Nemam nikog svog, u drugoj sam drzavi, drugom gradu, bez najdrazih ulica, ili "sigurnog mjesta".
Nemam nikog ko ce da mi napravi caj, napomene me da popijes tablete, da stavim mindjuse, ili da upalim ton na mobitelu!
 
Imam nove prijatelje, poznanike, momka, ali nista od tog mi ne moze dusu ispuniti, bar ne onako kako bi ja zelila.
I sada, sve ono sto mi je prije bilo smjesno kod ljudi koji odu daleko od kuce, desava se i meni. Tu sam, odbrojavam dane kada cu krenuti kuci, a kad tamo dodjem sve proleti u sekundi, i ona tegoba mi se svali na prsa, jer znam opet idem, tamo nece biti ni mame ni tate, ni brata, ni sve one sigurnosti koju osjecam s njima.
 
Kada sve ovo pogledam, bude tu naravno i dobrih i manje dobrih dana, ali poenta je sto to ne mogu sa pravim osobama podijeliti. Tacnije mogu, sve preko zice, ali to nisu te cari.. 
I sad se zapitam, zasto sam htjela sto prije da idem od kuce, zasto sam mislila da ce mi biti bolje?! I naravno odgovor ne pronalazim, mislim da cak i ne postoji, ili ja mozda samo odrastam.. 
Ali, eto radujem se, odbrojavam, mama dolazi za par dana. Donosi sa sobom dasak kuce, sigurnog mjesta, i najbitnije svu ljubav. Jer niko ne voli ko mama.
 
 
Xoxo,Asja

You Might Also Like

3 komentari

  1. uvijek sam imala zelju kao mala da odem negdje vani na skolovanje i mislila sam da cu to moci lako da uradim,da sve napustim i krenem dalje ali sam odustala brzo od te ideje kada sam vidjela kako moji prijatelji koji su otisli za boljim zivotom pate za porodicom iako im je zivot na neki nacin bolji tamo gdje jesu.

    Nadam se da se neces pokajati i da ces uzivati u svim carima "slobodnog" zivota :D

    Mystique blog

    OdgovoriIzbriši
  2. Divan post draga <3
    Pogledaj moj blog i ako ti se svidi zaprati me,uzvratit cu : http://herecomesajla.blogspot.ba/

    OdgovoriIzbriši
  3. Uzivala sam citajuci. Odlican post.
    Posjeti i ti moj blog, zapratila sam te, ako ti se svida uzvrati mi :)
    http://fashiontrendsfashionblog.blogspot.ba/

    OdgovoriIzbriši

Instagram